one more song before everything goes wrong........

18.02.2006., subota

Pa ja ću u ovoj kući popizdat...prvo ću ubiti brata...razlog...pa to bar jednostavno:izbrisao mi je u wordu post koji sam pripremila sinoć da ga danas stavi...čovječe pisala sam ga više od pola sata....i on meni ovo napravi,pa nemreš vjerovat,koji ja imam peh.....pa šta ga nisam sinoć stavila?????????sada nemam ni istu inspiraciju da ga ponovo napišem.no možda me ta teme ponovo lupi pa napišem....narvno da vam neću otkrit o čemu se radi....
Ta je za početak bio papak od buraza.a sada moja ...stara...ne znam kakva je ona točno osoba...jučer je toliko bila ljuta na mene i rekla je ni da ću džeparac dobivat,nit smijem si kupit kakvu novu obleki...ni tenesice kakve hoću...ma ništa....a danas bane mi u sobu u 9:00 sati i probudime...aj diži se idemo u grad da si nešta kupiš..ono jupi...promjenila se nije ljuta...možda se predomisli pa mi ipak da da si danas obojam kosu....dođemo doma sve pet,pitam je za bojanje.....i odmah nastane dernjava....nema teorije da se bojaš,trebaš čekat bar mjesec dana da ja odem školu da vidim jesi se popravila,bla-bla-bla..........rakoh ajd dobro,daj odluči kakva ćeš biti,ili mi puštat da sve radim po svom ili mi sve zabrani,a ne amo-tamo......ja tak ne mogu,moram znat na čemu sam točno...jel' mogu nešta si planirat za ostale dane ili moram znat sa moram bit doma ko u zatvoru.................ne želim se s njom uopće svađat al' me izaziva,stalno tuče kontra od mene.........hoću ovo-ne toje pre jadno uzmi ovo,super su ove tenke-zašt ne bi neke cipele na petu..............pa daj da živim svoj život,ak je tebi radila to tvoja stara onda nemoj ti meni......mislim tim mi je još jadniji život nek šta već je.............................
Kak da se s njom dogovorim....kakve kompromise da složimo.................daj ako imate kakav mali svjet za mene jadnu..........tužnu....biti ću vam jako zahvala!!!!

15.02.2006., srijeda

bolesno il'....

Ne znam koliko je vas u nedjulju na rtl.u gledalo emisiju neobični ljudi.....tema je bila vjenčanje tinejdžera......
To je sve ok...bila su dva para jedan od17,a jedan od18 godina i stupili su u brak...tu nema ništa neobično ako se vole neka se onda i vjenčaju.......al' nisu me oni naveli na pisanje ovog posta već onaj zadnji par na koji sam se grozila.....cura koja ima 16 godina zaljubila se u čovjeka koji živi preko puta nje....stari ima 64 godine............mislim za mene je to grozno....mislim....fuuuuujjjj!!!!!!!!!!!......naravno i on je zaljubljen u nju i odlučili su se vjenčati....samo me zanima šta to ne spada pod pedofiliju ako takav starac ide vjenčat se sa malodobnicom..............i ne znam kak je ona mogla pristat na taj brak...roditelji joj naravno to nisu dopustii ali ona se ipak odrekla njih i uzela za muža starca......jedini koga viđa od rodbine jesu njezini baka i deda......a deda joj je mlađi 1-2 godine od muža ????????
Njena baba je rekla da bi razumjela taj brak ajd da je stari bogat,al je sirotinja...i da još k tome bolestan.......zna da brak mora biti iz ljubavi.....al ne vjerujem da je to neka ljubav
Sada pitanje za vas:koliko bi vas napravilo isto ko i ova cura našla si nekog starog/babu,ostavilo svoju obitelj i stupilo s njim u brak?????

12.02.2006., nedjelja

iznenadna promjena u mom životu...

Prije nekih mjesec i pol bila sam jako pesimistična osoba,sve oko sebe i o sebi sam imala crne misli...mislila sam kako bi bilo najjednostavnijeda se ubijem.al naravno nisam bila dovoljno hrabra da napravim taj potez....stalno sam govorila kako sam ja jadna osoba koju ništa ne može razveselit,osoba do koje nije nikom stalo kako se osjećam........bila sam jako depresivna..stalno sam kod kuće plaka,u društvu sam se teško veselila,jer nisam mogla jednostavno glumit sretnu osobu kada to nisam bila.jedno vrijeme sam počela puno piti i tako sam zaboravljala svoje probleme...no to je tek najmalji problem,šta je još gore i zbog čega se kajem je to šta sam počela pušiti.......to mi je najveća pogreška do sada..ne pušim trenutno stalno al ipak ju zapalim..i tada si razmislim šta mi to treba...monogi su mi htjeli pomoći al ja tu pomoć nisam znala prihvatiti jer sam mislila da oni ne znaju kakav je to osjećaj biti nesretan....mnogi ljudi su digli ruke od mene ne znajući na koji način da mi pomognu.......zatim me je lupilo.....zašto bi ja bila tužna,jadna i te druge stvari kada imam osoba koje me žele usrećit...........odlučila sam se promjenit.ne želim nikakve misli o samoubojstvu..iskoristit ću svoj život najbolje šta mogu,a to je da budem uz drage osobe koje me ipak vole i koje me ipak mogu razveselit........... više ne plače,sve gledam sa smješkom,čak i kada mi se dogodi neko zlo.........
Svi ljudi koji me poznaju govore mi koliko im je drago šta sam se promjenila i da me sada još više cjene,iznenadila sam svoje roditelje,sad imam s njima otvoreniji odnos puno lakše kažem im ono šta me muči ili šta mi je na pameti.............ali najviše sam iznanadila samu sebe,prva pomisao mi je bila «ja to ne budem uspjela,uvijek ću ostat ovako jadna!!».....al ipak sam uspjela...........mogu reč da prvi put u svom životu se volim..............volim ovo šta sam sada!!
Preporuka ostalima:gledajte na život pozitivno.....neki se trenutci ne mogu ponovit,ne može se vratit vrijeme pa da mi popravljamo svoje pogreške......uzmi život u svoje ruke.....budi ono šta ti želiš ane šta drugi žele...

11.02.2006., subota

mojam dragim curama...

Evo i ja sam počela sam pisati blog i to zahvljujuci dvjema osobama...mala ramona i dinka.....jedna me nagovarala na izradu a jedna mi je malo pomogla.....cure puno vam hvala!!!!
Malo o ramoni.........šta da kažem puno je volim i ne znam šta bi ja bez nje.......voli pomoć voli se zajebavat,voli sve.uvijek zna šta treba reči u kojoj siruaciji............ima svoj ludi stil,tjera po svom i ne obraca se na druga mišljenja često......
Naravno uz to šta mi je super frendica kojoj se mogu povjerit a da me ne razočara ona mi je i rođakinja šta nas čini još bližima........i meni je još draža.......
...a mala dinkač........nju poznajem otkada sam krenula u osnovnu školu...a njom sam provela svojih 8 godina života.........dobro iako smo otišle u različite srednje škole još se uvijek često viđamo i pričamo.čak mi se čini da smo si sada nekak malo i bolje..zbog čega mi je jako drago..........cure volim vas puno,šta bi ja bez vas?
Da se nebi mislilo da su mi samo one važne ima tu još osoba koje voli..........zato vas sve pozdravljam i šaljem velike puuseee!!!!! =)

ejjjjjjjjjjjjjjjj....................

evo i mene,napokon.......ajd ljudi ak vas ima recite nešto.....ja ću od danas probat pisati ovdje sve,skoro sve što mi je u glavi......zasad je to to......

<< Arhiva >>